Što znači pasošport proizvoda ako uvozim namještaj iz izvan EU?

Što konkretno morate napraviti

Što se od vas očekuje

Tko uvozi namještaj izvan EU-a i stavlja taj namještaj na tržište EU-a, smatra se uvoznikom prema ESPR-u. To je drugačiji položaj od trgovca koji nabavlja unutar EU-a: uvoznik je najbliži proizvođaču izvan EU-a i zbog toga ima vlastiti skup obveza, uređenih u članku 29. ESPR-a (Uredba (EU) 2024/1781).

Provjera postoji li digitalni proizvodni pasoš prije uvoza proizvoda

Od uvoznika se očekuje da provjeri postoji li za namještaj digitalni proizvodni pasoš, te je li taj pasoš u skladu sa zahtjevima koji se primjenjuju na tu vrstu proizvoda, prije nego što se proizvod stavi na tržište. To u praksi znači da pasoš nije pitanje koje se može riješiti nakon ulaska — on je dio pripreme pošiljke. Za poduzeće od 10 do 100 zaposlenih to se obično svodi na fiksni korak u postupku nabave: pitati tvornicу izvan EU-a koje podatke ima i jesu li već dostupni u obliku pasoša, ili mora platforma kao što je furnipas.eu taj pasoš sastaviti na osnovi tih podataka.

Provjera je li izjava o sukladnosti i oznaka prisutna

Osim samog pasoša, od uvoznika se očekuje da provjeri je li proizvođač izvan EU-a proveo ocjenu sukladnosti i nanio traženu oznaku. To nije tehnička provjera proizvoda, već provjera na papiru: jesu li prisutni ispravni dokumenti i jesu li podaci na proizvodu u skladu s onim što je navedeno u pratećim dokumentima. Pri ponovljenom uvozu sličnih proizvoda od iste tvornice, to se često svodi na fiksnu listu za provjeru po pošiljci umjesto na jednokratnu analizu.

Navedite vlastito ime i podatke za kontakt na proizvodu ili ambalaži

Od uvoznika se očekuje da naznači vlastito ime, registrirano trgovačko ime ili marku i podatke za kontakt na proizvodu, ambalaži ili pratećem dokumentu. To je praktični korak koji se često provodi na liniji pakiranja ili pri etiketiranju, i koji je nezavisan od samog pasoša — ali je dijelom isti članku 29.

Osigurajte da skladištenje i prijevoz ne dovode proizvod u pitanje u pogledu zahtjeva

Dok je proizvod pod odgovornošću uvoznika, očekuje se da se uvjeti skladištenja i prijevoza ne stave u opasnost sukladnost zahtjevima. Za namještaj to uglavnom znači da podaci na kojima se temelji pasoš — sastav materijala, podrijetlo, obrada — ostaju valjani tijekom transporta i skladištenja, i nisu temeljeni na statusu proizvodnje koji se u međuvremenu promijenio.

Suradnja s carinama pri kontrolama digitalnog proizvodnog pasoša

Članak 15. ESPR-a (Uredba (EU) 2024/1781) uređuje da carinske vlasti mogu provesti kontrole digitalnog proizvodnog pasoša pri stavljanju proizvoda iz trećih zemalja u promet. Za uvoznika to znači da QR-nosač podataka i temeljni podaci trebaju biti dostupni i dostupni za pregled u vrijeme uvoza — ne tek nakon što je pošiljka već oslobođena. Poduzeće koje redovito uvozi očekuje se da pasoš tretira kao dio carinske dokumentacije, a ne kao nešto što se "dodaje negdje".

Gdje se stvari ne idu dobro u praksi

Česta situacija je da tvornica izvan EU-a može dati podatke o materijalima, ali nema pojma što digitalni proizvodni pasoš znači ili koji se format očekuje. Uvoznik to često otkrije tek kada je pošiljka već na putu, a zatim se nađe s podacima koji su nepotpuni ili nisu u ispravnom formatu. Što je točno potrebno zahtijevati od dobavljača izvan EU-a utvrđuje se prekasno u procesu.

Druga situacija: uvoznik pretpostavlja da je tvornica sama već sastavila pasport, dok ta tvornica upravo pretpostavlja da će to urediti EU-stranka. Bez eksplicitnog dogovora, ovo pitanje ostaje između dvije strane dok ga netko — obično na carini — ne postavi.

Treća situacija nastaje kada se isti model namještaja nabavlja putem dva različita tvornice izvan EU-a, na primjer kako bi se raspodijelilo riziko opskrbe. Jedna tvornica dostavljuje detaljne podatke o porijeklu drva i sastavu ljepila, druga dostavljava sažetu specifikaciju. Bez standardizacije nastaju dva različita passpota za ono što kupac vidi kao "isti proizvod". Kako se to može izbjeći kod nabave iste komponente od različitih dobavljača relevantno je dakle za uvoznike, ne samo za poduzeća koja nabavljaju unutar EU-a.

Četvrta situacija: podaci koji se dostavljaju pokazuju se, pri uzorkovanju, ne poklapaju se s fizičkim proizvodom — na primjer drugačiji tip pločastog materijala nego što je navedeno. To postaje vidljivo samo ako se zaista provjeri jesu li podaci dobavljača točni, što se pri uvozu izvan EU-a ne događa automatski jer je udaljenost od tvornice veća i postoji manji izravni uvid u proizvodni proces.

Peta situacija: porijeklo drva je navedeno u dostavljenoj dokumentaciji, ali bez dokaznih dokumenata. Kod namještaja ovo je stalno pitanje te bilježenja porijekla drveta tako postaje za uvoznike jedan od težih dijelova da se uopće dobije od tvornice izvan EU-a.

Što možete dokumentirati

• Pisani dogovor s tvornicom izvan EU-a o tome koji se podaci passpota dostavljaju, u kojem formatu i u kojem trenutku prije otpreme — zabilježen na način koji je usporediv s dogovorima o dostavi podataka passpota u ugovoru o nabavi.
• Pregled točno kojih su podaci potrebni po kategoriji proizvoda, tako da se to ne mora ponovno rješavati za svaku pošiljku — vidi također koji se podaci traže od dobavljača namještaja.
• Datoteka po pošiljci s izjavom o sukladnosti, označavanjem i temeljnim podacima o materijalima, tako da je to odmah dostupno pri carinskoj kontroli.
• Fiksna procedura za trenutak kada se utvrdi da dobavljač ne dostavljaj podatke, ne dostavljaj ih u potpunosti ili ih dostavi prekasno — uključujući što se dalje trebalo napraviti, kako je opisano kod dobavljača koji ne dostavljaju podatke.
• Interna provjera je li u pitanju potpuno gotov namještaj ili poluproizvod koji će se dalje obraditi unutar EU-a, jer to utječe na pitanje je li podietaljac koji isporučuje poluproizvode također već trebao isporučiti podatke passpota.
• Odluka je li dostavljene podatke trebalo interno provjeriti ili se za to koristi neovisna verifikacija od strane treće strane , i u kojem će se trenutku u procesu to dogoditi.