Što je GS1 Digital Link i trebam li ga za digitalni proizvodni pas?

Što konkretno morate napraviti

Što se od vas očekuje

GS1 Digital Link nije odvojen obvezni dio digitalnoga produktnog putovnice, već tehnička norma za način na koji QR-kod ili drugi nosač podataka upućuje na informacije. ESPR-om se u članku 11 propisuje kojim tehnički zahtjevima mora udovoljavati digitalna produktna putovnica, a u članku 12 kako mora izgledati jedinstvena identifikacijska šifra proizvoda. GS1 Digital Link je jedan od načina da se udovolje ti tehnički zahtjevi, izgrađen oko postojećih GS1-identifikacijskih šifara kao što je GTIN.

Nosač podataka koji upućuje na putovnicu

Članak 11 ESPR-a zahtijeva nosač podataka — obično QR-kod — koji vodi do digitalne produktne putovnice. GS1 Digital Link je način da se to upućivanje izgradi tako da jedan i isti QR-kod može služiti više svrha: skeniranje od strane potrošača može voditi na informacije o proizvodu, dok skeniranje u skladištu vodi na podatke o zalihama. Za proizvaču namještaja to znači da je odabir GS1 Digital Link-a osobito relevantan ako se već radi sa GS1-šiframa, primjerice jer to traži veleprodajni distributor ili maloprodajni partner. Kako taj nosač podataka dođe do samoga namještaja, opisano je na stranici o QR-kodu na proizvodu.

Jedinstvena identifikacijska šifra po proizvodu

Članak 12 ESPR-a zahtijeva jedinstvenu identifikacijsku šifru kojom se proizvod može razlikovati od ostalih proizvoda. GS1 za to koristi GTIN, šifru koja se u industriji namještaja često već koristi za logističke svrhe. Za poduzeće od 10 do 100 zaposlenika to u praksi znači da se mora provjeriti je li postojeća šifra proizvoda pogodna da posluži kao temelj za identifikacijsku šifru koju putovnica zahtijeva, ili je potrebna dodatna struktura. Više o zahtjevima za tu šifru nalazi se na stranici o jedinstvnoj identifikacijskoj šifri po proizvodu.

Usklađivanje s postojećim sustavima

Tko već radi sa GS1-šiframa u ERP-sustavu, upravljanju zalihama ili e-trgovini, ima sa GS1 Digital Link-om hvatište da na njega priklopi digitalnu produktnu putovnicu bez postavljanja potpuno paralelnog sustava identifikacijskih šifara. To je osobito praktično za poduzeća koja već godinama rade s GTIN-ima prema dobavljačima ili maloprodajnim partnerima. Kako ta povezanost s vlastnim sustavom izgleda u praksi, opisano je na stranici o povezivanju s vlastitim ERP- ili voorraadbeheer-sustavom.

Gdje se stvari ne idu dobro u praksi

Prva situacija jest da poduzeće pretpostavlja da je GS1 Digital Link obavezan jer se tako često spominje u kontekstu digitalne produktne putovnice. Sam ESPR ne propisuje određenu tehnološku normu u člancima 11 i 12; tu normu treba još dalje razraditi. Pretpostavka da je jedan određeni tehnološki proces jedina mogućnost vodi do nepotrebnih ulaganja u vremenu kad točni zahtjevi još nisu utvrđeni.

Druga situacija nastaje kada poduzeće već ima GTIN-strukturu, ali je nikad nije uskladilo sa zahtjevom da identifikacijska šifra mora biti jedinstvena po proizvodu kako je predviđeno člankom 12. GTIN koji je dodijeljen na razini modela, umjesto na razini pojedinog prodanog proizvoda, tada se ne može bez dalje prilagodbe primijeniti.

Treća situacija je kada je QR-kod doista izgrađen prema GS1-strukturi, ali temeljne veze do informacije ne ostaju dostupne duže vremensko razdoblje. Digitalna produktna putovnica mora tijekom vremena trajanja biti dostupna; koliko dugo točno, objašnjeno je na stranici o tome koliko dugo digitalna produktna putovnica mora biti dostupna. Tehnički ispravan GS1 Digital Link-struktura ne govori o tome je li server iza njega aktivna još godinama.

Četvrta situacija je da različiti odjeli u poduzeću — prodaja, logistika, compliance — svaki imaju vlastitu ideju koja je šifra "pravi" kod proizvoda, što rezultira s više identifikacijskih šifara pokraj jedne druge za isti proizvod. To otežava naknadnu odluku koja šifra treba završiti u putovnici.

Peta situacija nastaje kod namještaja koji se sastoji od više dijelova, kao što su ormar s odvojeno prodavanim policama ili sofa s labavim modulima. Ako se unaprijed nije utvrdilo je li identifikacijski kod dodijeljen na razini cjeline ili dijela, nastaje nejasnoća gdje se koji QR-kod nalazi. To izravno se tiče pitanja koje se obrađuje na stranici o namještaju koji se sastoji od labavих dijelova.

Što možete dokumentirati

• Pregled koje šifre proizvoda (GTIN ili druge) se već koriste u poduzeću i na kojoj razini — model, varijanta ili pojedini proizvod — tim šiframa su dodijeljene.
• Dogovor o tome tko je u poduzeću odgovoran za dodjelu novih identifikacijskih šifara kako ne bi došlo do drugačije šifre po odjelu za isti proizvod.
• Opis kako se postojeće kodiranje proizvoda odnosi prema zahtjevu za jedinstvenim identifikacijskim šiframa po proizvodu, uključujući sve potrebne izmjene.
• Utvrđeni dogovor sa stranom koja tehnički priprema QR-kod ili nosač podataka, o kojem se standard koristi i zašto.
• Napomena o povezivanju između produktnog pasosa i internih sustava kao što su ERP ili upravljanje zalihama kako bi pri promjeni sustava bilo jasno odakle dolaze koje podatke.
• Dokumentacija o načinu rukovanja proizvodima koji se mijenjaju nakon objave pasosa, na primjer pri promijenjenoj recepturi ili sastavu — relevantno u kombinaciji s informacijom na stranici o promjeni podataka nakon objave.