Što se mijenja za industriju namještaja s ESPR-om?

Što konkretno morate napraviti

Što se od vas očekuje

ESPR (Uredba (EU) 2024/1781) je okvirna uredba. To znači da uredba sama uglavnom opisuje igralište — koje vrste proizvoda mogu biti obuhvaćene, koji je cilj, kako se pravila donose — i da će se konkretne obveze po skupini proizvoda kasnije popuniti. Za namještaj to se radi u delegiranoj uredbi, koja još nije objavljena. Ono što se sada već može reći jest koji je smjer i što to praktično znači za poduzeće koje pravi, uvozi ili opremanje namještaja.

Provjera primjenjuju li se vaši proizvodi na uredbu

Članak 1. ESPR-a opisuje predmet i područje primjene: uredba se načelno primjenjuje na fizička dobra koja se stavljaju na tržište ili stavljaju u upotrebu, s brojem iznimaka. Namještaj nije posebno naveden kao kategorija koja je izvan dometa, ali to ne znači da će svaki komad namještaja ili svako njegova svojstva kasnije biti podvrgnuta zahtjevima. Za poduzeće s 10 do 100 zaposlenih ovo uglavnom znači: provjeriti koji dio asortimana će vjerojatno biti pogođen čim postanu poznata pravila specifična za skupinu proizvoda. Pregled onoga što se čini da pada i ne pada pod uredbu nalazi se na stranici o kojim proizvodima iz grane namještaja primjenjuje se ESPR.

Razlikovanje između vrsta namještaja

Nije svaki komad namještaja tretiran na isti način. Namještaj koji se izrađuje po mjeri za određeni projekt ili koji se ugrađuje u zgradu postavljaju druga pitanja od standardnih serija koje dolaze na tržište u serijskoj proizvodnji. Za projektante i proizvođače po mjeri korisno je pogledati objašnjenje o po mjeri i projektnoj opremi, a za poduzeća koja isporučuju kuhinje, ormari ili druge ugrađene elemente, pitanje je li ugrađeni namještaj pod Uredbom o građevinskim proizvodima ili pod ESPR-om . To razlikovanje određuje koji je režim primjenjiv, i to nije u svim slučajevima samo po sebi razumljivo.

Računajući na digitalnu putovnicu proizvoda

Jedan od instrumenata koje ESPR uvodi je digitalna putovnica proizvoda: strukturirana zbirka podataka o proizvodu koji su dostupni putem nositelja podataka (obično QR-koda). Za proizvođače i uvoznike namještaja to znači da podaci koji se sada često nalaze rasuti — u nabavnim dosjeima, tehničkim crtežima, certifikatima dobavljača — u nekoj točki moraju biti prikupljeni i dostupni na fiksni način. Što točno dolazi tamo, još nije utvrđeno, ali prva slika smjera nalazi se na stranici o koji se podaci nalaze u putovnici proizvoda za namještaj vaćih. Za poduzeće koje još nema centralno mjesto gdje se skupljaju podaci o proizvodima, ovo je praktički najveća promjena: nije toliko nova obveza sama po sebi, koliko drugačiji način organiziranja podataka koji će na dugi rok biti potreban.

Znati tko može kasnije vidjeti koje podatke

Dio podataka u putovnici proizvoda namijenjen je potrošaču ili korisniku, drugi dio nadzornim tijelima, a dijelom može biti ograničen na lanac. Za poduzeća koja su osjetljiva na dijeljenje recepture, sastava materijala ili informacija o dobavljačima, preporučuje se praćenje kako se to razlikovanje razrađuje. Stranice o tko može vidjeti koje podatke iz proizvodnoga pasoša i o jesu li poslovni osjetljivi podaci javno dostupni ili ne daju prvi smjer u tome.

Gdje se stvari ne idu dobro u praksi

U praksi većina problema ne nastaje iz velikih, načelnih pitanja, već iz pretpostavki koje nisu sasvim točne.

Prva situacija: proizvođač pretpostavlja da su pravila relevantna tek kada je delegirana uredba tu, pa stoga odgađa interno istraživanje. Podaci o materijalima, podrijetlu i sastavu dijelova tada se ne prate, dok taj podatak često mora doći od dobavljača ili iz ranijeg proizvodnog ciklusa — s retroaktivnom djelomičnom primjenom teže ga je rekonstruirati nego unaprijed.

Druga situacija: uvoznik pretpostavlja da odgovornosti ostaju kod proizvođača u zemlji podrijetla, dok osoba koja proizvod stavlja na tržište EU često dobija vlastitu ulogu dodijeljenu u takvoj vrsti propisa.

Treća situacija: projektni uređivač misli da se prilagođeni proizvodi automatski isključuju iz domene primjene, bez provjere. Prilagođeni proizvodi i masovna proizvodnja se ne tretiraju nužno na isti način, ali "izrađeno na mjeru" nije ni sam po sebi dovoljan razlog za isključenje.

Četvrta situacija: poduzeće pretpostavlja da je samo završni proizvod relevantan i ne prikuplja podatke o underlying materijalima ili dijelovima od dobavljača. Čim produktni putovnica traži podatke o sastavu ili podrijetlu, ti podaci se tada nedostaju.

Peta situacija: interna odgovornost nigdje nije dodijeljena. Nitko unutar poduzeća ne prati razvoje vezane uz delegiranu uredbu, što znači da publikacija može proći neopaženo i vrijeme dostupne primjene ostaje neiskorišteno.

Što možete dokumentirati

Čak i prije nego što delegirana uredba postoji, sada je moguće urediti nekoliko stvari:

• Pregled asortimana, kategoriziran prema skupini proizvoda, tako da će u trenutku kada pravila postanu konkretna biti moguće brzo utvrditi koje su proizvode pogođene — vidi također kojim proizvodima iz grane namještaja primjenjuje se ESPR.
• Dosje po liniji proizvoda s poznatim sastavom materijala, podrijetlom sirovina i korištenim dijelovima od dobavljača.
• Sporazumi s dobavljačima o dostavljivanju podataka koji su već sada zatraživi, tako da se kasnije ne trebaju rekonstruirati.
• Unutarnja dodjela osobe koja prati razvoje vezane uz kada putovnica proizvoda postane obavezna za namještaj i signalizira kada postoji novosti.
• Inicijalna inventura podataka koji su već dostupni negdje u organizaciji (crteži, certifikati, sigurnosni listovi) i gdje se trenutno čuvaju.
• Za manja poduzeća: provjera pretpostavki na stranici o primjenjuje li se produktni putovnica i na mala poduzeća, kako bi se očekivanja o vlastitoj poziciji poklapala.

Ovakva priprema ne mijenja same obaveze, već osigurava da proces koji slijedi nakon publikacije delegirane uredbe ne bude potraga za podacima koji su zapravo trebali biti dostupni.